TDR

Ovu ću priču započeti s razdobljem upotrebe glinenih lula iako znam da navika pušenja lula ide još dalje u povijest. Taj izbor nije slučajan, već je posljedica činjenice da je upravo s glinenim lulama među pušačima duhana pokrenut trend kakav poznamo danas.

U elizabetansko doba glinene su lule bile prilično otmjene, s tankim glavama i dugim kamišem (trup, drška, op.a.). Nizozemci su redizajnirali ove glinene lule povećanjem glave i produženjem kamiša. Tako je nastala lula zvana Alderman, koju je službeno predstavio William II. oko 1700. godine. Englezi su prihvatili lule Alderman i ukrasili ih krivuljom na kamišu te nazvali "Yard of Clay" ili "Churchwarden", kako ih još uvijek nazivaju. Uloga dugačkog kamiša bila je u tome da pušaču dopusti odmaranje ruke i glave lule na stolici. Mala izbočina na donjoj strani glave zaustavljala je vruću glinu od spaljivanja stolice. Kasnije je ta izbočina postala više estetski dio kraćih lula nego potreba. Churchwarden lule bile su u modi među višom klasom elizabetanskog vremena. Među pukom pušile su se, međutim, kraće lule. Oko 1840. godine proizvođač lula Francois Comoy počeo je izrađivati lule iz korijena Bijelog vrijesa (fran. Bruyere; engl. Briar) u francuskom gradiću Saint-Claude. Prvi pak Briari predstavljeni su u Engleskoj tek oko 1854. godine, a Britanci su mjesto Saint-Claude prozvali "Glavnim gradom izrade lula". U to doba samo su ravne lule bile izrađivane od Briara i obično su bile opremljene s piskom od jantara, vulkanita ili roga. Američki Indijanci dizajnirali su lule u obliku slova Y. Donji kraj cijevčice je poguran u malu nakupinu gorućih listova duhana, a pušač je udisao dim kroz nosnice. Ova metoda pušenja nije se svidjela sofisticiranim Španjolcima koji su u Ameriku stigli 1492. godine. Ipak takve lule, čak jednostavnijeg osnovnog uzorka, još se puše u Južnoj Americi i Jugoistočnoj Aziji. Australski Bušmani imaju istu vrstu lule, koja je karakteristična za primitivne narode. Složenije i ukrašenije verzije ravne cjevaste lule još se danas koriste u Afganistanu i dijelovima Japana.

Lule što ih sakupljači duhanskih antikviteta zovu zemljanim lulama (mound pipes) dolaze jedino iz Sjeverne Amerike, a nađene su na starim pogrebnim humcima Indijanaca. Izrađene su od vrlo tvrdog kamena, obično granita ili porfira, te imaju karakterističan oblik. Naime, kamiš lule je plosnat i zaobljen nadolje, glava je smještena na sredini umjesto na vrhu kamiša. Ove zemljane lule sakupljaju se ne samo zbog njihove starosti i oblika, već i zbog prelijepih izradbenih detalja kojima su ukrašene. Životinje, ribe ili ptice vrlo su često ugrađene u izradu glave na vrlo atraktivan način, također su nađene i lule s izrezbarenim ljudskim likovima.

Lula mira američkih Indijanaca nije bila izmišljotina scenarista vesterna, već stvarni i bitan dio života sjevernoameričkih Indijanaca. Indijanci su je zvali calumet i predstavljala je jednu od najvećih vrijednosti plemena. Crvena glina iz koje se izrađivala glava, kopala se na određenom svetom mjestu. Sva plemena, čak i kada su međusobno ratovali, mogla su doći u miru da prikupe materijal za izradu lule. Kamiš lule, nekih 1.2 do 1.5 metara, ukrašavan je u posebnom stilu koji je bio jedinstven za svako pleme. Ratna lula bila je mnogo manje značajna.

Hubble bubble, službeno poznata kao vodena lula, hookah ili, u Indiji, nargila, iskoristila je vrlo praktičnu i razumnu ideju. Između gorućeg duhana i piska postoji spremnik vode kroz koji prolazi dim. Ovime se odstranjuju neke nečistoće i hladi dim. Bilo koji pušač lula koji je probao nargilu zna razliku i cijeni je. Mana vodene lule je što pušač mora ostati na jednom mjestu. Ona nipošto ne pristaje uz neprekidno kretanje koje je obilježje modernog zapadnog života. Međutim, Kinezi i mnogi njihovi susjedni narodi puše drugu verziju vodene lule, koja se pravi od metala i visoka je samo 230-250 mm te se može lako prenositi.

Najpoznatije vrste lula

BRIAR (bijeli vrijes)
Samo ime Briar nastalo je pogrešnim izgovorom francuske riječi bruyere. Bijeli vrijes je grm koji uglavnom raste na Mediteranu. Pravi Briar izrađuje se iz vrlo tvrdog, suhog korijena zrelog grma, koji može biti star do 250 godina. Jednom izabrano, korijenje se čisti, pregledava i čuva pod zemljom. Zatim se reže u kocke od kojih se izrađuje lula. Prvi stupanj u prozvodnji lule mora biti vrlo brižljivo odrađen. Nakon rezanja kocki, one se ponovno pregledavaju, kuhaju u vodi 12 sati i skladište šest mjeseci u sušionicama. Tada, i jedino tada, Briar se predaje proizvođaču. Nekada se svaka lula ručno obrađivala, međutim ubrzanim rastom potražnje prozvođači lula razvili su posebnu mašineriju koja dopušta racionalizaciju u dizajnu bez žrtvovanja visokog standarda potražnje. Danas postoji pet stupnjeva u proizvodnji glave Briara i 75 različitih operacija u cjelovitom procesu proizvodnje lule.

MEERSCHAUM (morska pjena)
Iz ovog materijala lule se izrađuju od početka 18. stoljeća. Meerschaum lule uglavnom potječu iz Turske gdje se materijal iskopava. To je zapravo mineral, kamen izgrađen od magnezija koji se može naći u zemlji na dubini od približno 10 metara. Kvaliteta ovog materijala jest u tome što je lagan i vrlo porozan, također, lako se rezbari. Meerschaum lule dobivaju divnu zlatno-smeđu boju kroz godine pušenja, što dodaje dodatnu ljepotu njihovom izgledu. Dakle kao i kod vina: što su starije, to su cjenjenije. Meerschaum lule mogu se naći i u drugim zemljama. Npr. Barling kompanija koristi Manx Meerschaum koji je tvrđi od turske verzije.

CORNCOB (lula od kukuruznog klipa)
Obično se povezuje s velikom zemljom pušenja, Amerikom. Kao što ime sugerira, lula se izrađuje od posebnog hibrida koji se uzgaja za izradu ove lule. Klipovi se suše oko dvije godine prije obrade. Od jednog klipa obično se izrade dvije lule. Takva je lula vrlo lagana i porozna i pri pušenju dodaje određeni okus duhanu. Ima relativno kratak rok trajanja što i nije veliki problem s obzirom na troškove izrade.

CLAY PIPE (glinena lula)
Ove su lule bile vrlo popularne u 19. stoljeću. Danas se uglavnom proizvode u dekorativne svrhe. Nekoliko se različitih vrsta gline miješa kako bi se dobila jednolična boja. Ove lule potječu iz Engleske, Nizozemske, Belgije i Francuske. Jedan od najpoznatijih primjeraka glinene lule izrađen je u nizozemskm mjestu Goudi. Glinene lule nisu skupe ali su prilično krhke. Glina daje zemljani okus duhanu, što je prilično neobično ali ugodno.

Šest najboljih vrsta duhana za lule (za početnike)

Slijedi kratka lista duhana, koji imaju dobre karakteristike za početnika, a cijene ih i iskusni pušači lula.

GOLD BLOCK
Aristokrat među duhanima za lule, to je spoj visokokvalitetnih duhana zaslađenih tajnim procesom u Ogdenu u Liverpoolu. Hladan i sporogoreći, ima iznimno ugodan okus i aromu.

CLAN
Ovaj duhan za lule proizvodi tvrtka "Theotorus Niemever" u Nizozmeskoj i to je blag, hladnogoreći duhan vrlo ugodne arome.

DUNHILL READY RUBBED
Novi duhan; hladan, blag iznimno lako se puši, nježan za jezik i proizveden prema standardima kvalitete kakvi se očekuju od Dunhilla.

ERINMORE MIXTURE
Izneneđujuće lagan, blag i lako se puši s poznatom aromom.

LAMBERT & BUTLER
Aromatičan duhan spreman za lulu. Lako se pali, lako se puši i hladno gori.

MELLOW VIRGINA
Mekan, hladan i lakogoreći duhan za lule sa distinktivnom aromom koja nije ni blaga ni gruba, već hladna i primjerena potpunom užitku.

Bez obzira na izbor duhana, jedno valja upamtiti: potreba održavanja duhana u dobrom stanju za pušenje. Kao i sve ostalo u pušenju lule, ovo će ovisiti o osobnom ukusu. Neki vole suhi duhan, neki vlažan. Bilo kako bilo, valja izbjegavati ekstremne uvjete kako se ne bi uništila kvaliteta duhana i njegova.