TDR

U posljednje vrijeme sve smo češće svjedoci oživljavanja trenda pušenja cigara i u našoj zemlji. Domaće jet-set publikacije među prvima su u nas probudile javni interes prema jednom gotovo zaboravljenom ritualu, posvečujući mu sve veći broj redaka. Slijedom toga, procjenjujem, tek ćemo početkom novoga tisućljeća moći zabilježiti i sam domet oživljavanja ovoga trenda medu hrvatskim pušačima.

U svijetu je pak pušenje cigara svoju renesansu doživjelo početkom 90-ih, ponajprije kao odgovor sve restriktivnijim mjerama prema pušačima u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su kubanske cigare nedostupne zbog tržišnog embarga. Tako je pušenje cigara u Americi postalo snažnim oblikom prkosa i potvrdom osobne slobode, a nabava havane na crnom tržištu i uživanje u njoj podrazumijeva stanovito uzbuđenje u zabranjenom voću. Uvriježeno je mišljenje kako se buđenje interesa za cigarama u nekoj zemlji može objasniti njezinim ekonomskim oporavkom, jer ekskluzivna roba poput cigara uvijek dobro ide kada je gospodarstvo moćno. Kako još ne možemo govoriti o vidljivom i ozbiljnome ekonomskom oporavku Lijepe naše, oćito je rijeć o još jednom obliku vidljivog iskazivanja pripadnosti višoj ekonomskoj klasi u društvu, koja takvu vrstu hedonea može sebi priuštiti. Uostalom, proanaliziramo li društveni i materijalni status pušačkih trend makera u svijetu (to su najčešće businessmeni, politićari i glumaćke zvijezde, idoli modernog društva - Arnold Schwarzenegger, Jack Nicholson, Demi Moore itd.), prethodna je rečenica posve argumentirana. Ovim tekstom pokušat ćemo dati vlastiti prilog širenju navedenog trenda, pa ćemo sve one koji to dosad nisu znali pobliže upoznati sa svijetom cigara i pravilima koje ozbiljan uživatelj u duhanskim proizvodima jednostavno mora znati.

Podrijetlo duhana i širenje trenda pušenja cigara

Zapadni je svijet doznao za duhan ubrzo nakon što se Kolumbo usidrio uz kubansku obalu 1492. godine. Premda njegovo otkriće da domoroci puše zamotano lišće blijedi u usporedbi s otkrićem Novoga svijeta, taj je dan (kada su, točnije rečeno, dvojica Kolumbovih pomoraca vidjela ljude s "glavama koje se dime"), ipak postao povijesnim. Kolumbo je povratkom u Europu sa sobom donio sjeme duhana, pa se u sljedecih 80 godina biljka iz Novoga svijeta koristila gotovo u cijelom Starom svijetu. Danas se mnogi znanstvenici spore oko podrijetla duhanske biljke tvrdeći kako ona izvorno potječe iz staroga Egipta, gdje se osim pušenja koristila kao jedan od glavnih sastojaka za mumificiranje umrlih faraona. Na to su ih mišljenje, naime, navela otkrića nikotina pronadena u zavojima mumija. Kako nova teza među stručnjacima nije u potpunosti prihvaćena, i mi je ovdje tek spominjemo ne bi li u klasičnu teoriju ubacili tek malo sumnje, a vama dali grade za prvu jutarnju raspravu uz kavu i novine.

U Velikoj Britaniji, primjerice, duhan je postao popularan za vrijeme vladavine kraljice Elizabete I. Kralj James I. dolaskom na vlast potom je, kao odgovor stanovitom ženskom liberalizmu, odmah objavio glasoviti dekret nazvan "Counterblast to Tobacco" (u prijevodu: protuudar na duhan) kako bi spriječio užitak pušenja stanovništvu zelenog otoka. No, nije samo u Britaniji uvedena takva vrsta zabrane. Isto je učinjeno i u Francuskoj, dalekom Japanu, na području srednjeg Istoka, u Rusiji itd. Nekoliko godina nakon toga vlastima je sinula ideja o uvodenju poreza na duhan, čime je zapravo dano kraljevsko odobrenje pušenju, a u isto vrijeme počelo je gomilanje novca u blagajnu Monarhije.

Sve do rata s Napoleonom, u prvoj polovici 19. stoljeća, cigara u Britaniji nije bila cijenjena. Do tada se duhan pušio kroz dugačke glinene cijevi ili se ušmrkavao u nos (snuff). Tek nakon što su se britanski vojnici vratili iz ratovanja u Portugalu i Španjolskoj, donijeli su na Otok smotuljke duhana, vrlo slične današnjim cigarama. Zato su prve tvornice cigara u Britaniji, odlukom parlamenta, otvorene tek 1821. godine. Medutim, ljudi su ubrzo primijetili njihovu veliku razliku u kvaliteti - zbog neiskustva u procesu proizvodnje - u usporedbi s uvoznim cigarama, posebice kubanskim. Otad zapravo počinje dominacija i popularnost kubanskih cigara, koja traje još i danas, te posjedovanje istih postaje neprijeporan statusni simbol. Nije stoga čudno što se često, iako je potpuno netočno, u kolokvijalnom govoru za sve cigare kaže da su Kube. Razumljivo je da se baš kubanski duhan prvi izvozio, jer se i danas smatra - pogotovu medu ljubiteljima rukom motanih premium cigara - da je najbolji.

Španjolci su ipak postali prvi veliki uživatelji i ljubitelji cigara, što je logična posljedica njihovih bliskih veza s centralnom i južnom Amerikom, gdje su posjedovali brojne kolonije. Baš je Kuba bila idealno mjesto za sadnju i uzgoj cigara zbog klimatskih uvjeta, prikladnog tla i dugogodišnje tradicije motanja duhana u cigare. Širom Europe proširio se trend otvaranja tzv. pušačkih soba ustanovljenih za gospodu. U tome je prednjačila Velika Britanija, gdje i danas postoje klubovi u kojima se bogati pojedinci okupljaju prepuštajući se i mnogim drugim užitcima osim pušenju najfinijih cigara. Britanski Kralj Edvard VII. bio je najveći uživatelj cigara medu kraljevima i svojom čuvenom izjavom "Gospodo, smijete pušiti" (Gentlemen, you may smoke!) ponovno je nakon kratke zabrane, koju je prethodno uvela njegova majka kraljica Viktorija, proširio pušenje cijelim britanskim otočjem. Ne čudi zato što mnoge marke cigara, pa i cigareta, danas nose njegovo ime.

Danas se duhan uzgaja u mnogim dijelovima svijeta, a crni duhan koji se koristi u kvalitetnim cigarama može se naći u tri tropska područja: Latinskoj Americi i Karibima, blizu Južnog kineskog mora u istočnoj Aziji, i zapadnoj Africi. Zbog toga što je genetički stabilan, odnosno zato što sjeme duhana ostaje genetski čisto iz jedne generacije u drugu, logično bi bilo očekivati da će duhan iz kubanskog sjemena uzgojen u Dominikanskoj Republici imati istovjetan okus onome uzgojenom na Kubi. Ali to, kod duhana, ipak nije slučaj. Naime, kao grožde za vino, biljke duhana su pod utjecajem varijacija tla i klime. Te varijacije stoga proizvode razlike (goleme ili suptilne) u okusu finalnog proizvoda.

O veličinama i oblicima cigara

Cigare prema veličini imaju dvije dimenzije; duljinu (koja se može iskazivati u inčima ili centimetrima) i širinu prstena (mjera im je podijeljena u šezdesetčetvrtine inča ili, po europskoj metodi, u milimetre). Primjerice, cigara širine prstena 40 ima mjeru 40/64 inča u dijametru.

Prema obliku cigare dijelimo u dvije kategorije: parejos - obitelj cigara s ravnim stranama, zatvorenom glavom (kraj koji se puši) i otvorenim dnom (kraj koji se pali); i figurados, koje uključuju sve nepravilno oblikovane tzv. ukrasne cigare. Naravno imena za specifične veličine i oblike nisu standardizirana od vrste do vrste. Dimenzije navedene u daljnjem tekstu predstavljaju prosječan ili tipičan primjer svake od ovih dviju kategorija cigara.

Parejos

CHURCHILL: veliki corona format. Tradicionalne dimenzije su 7 inca, s prstenom 48.
CORONA: tradicionalne proporcije su 5 i pol do 6 inca, sa širinom prstena 42 do 44.
CORONA GORDA: ovaj dugački robustni format može se zvati robusto extra, iako njegova nadilazi popularnost samih robusta. Tradicionalne mjere su 5 5/8 inca, s prstenom 46.
DOUBLE CORONA: standardne dimenzije su 7 do 8 inča, s prstenom 49 do 52. LONSDALE: klasična velicina je 6 inča, s prstenom 42 do 44.
PANATELA: popularnija u prošlim godinama nego danas. Ovaj tanki oblik varira u duljini više od gotovo bilo koje druge veličine cigara, od 5 do 7 inča i širine prstena od 34 do 38.
PETIT CORONA: ova kratka corona je obično duga 4 inča, sa širinom prstena 40 do 42.
ROBUSTO: ovom kratkom Churchill formatu raste popularnost. Tradicionalna veličina je 5 do 5 inča, s prstenom 50.

Figurados

BELICOSO: tradicionalno, ovo je bila kratka piramida, 5 ili 5 inča u duljini s kratkom oblijom glavom i širinom prstena otprilike 50 ili manje.
ULEBRA: ovaj najegzotičniji oblik čine zapravo tri panatele isprepletene zajedno i povezane u jednu cigaru. Puše se odvojeno. Obično su 5 do 6 inča duge, najčešće širine prstena 38. Danas se takve cigare teško mogu pronaći.
DIADEMAS: svojim izgledom podsjeća na torpedo. Glava i dno su zatvoreni. Obično dužina iznosi 8 ili nešto više inča, a često se pakira u kutiju svaka za sebe. Širina prstena iznosi 40 pri glavi i 52 do 54 ili više, pri dnu.
PERFECTO: cigara zatvorena na svoja oba kraja. Glava je obla, nezašiljena. Dno je zatvoreno, slično kao kod cigara Diademas. Obično je oblikovana s izbočinom u sredini. Perfecto znaju prilično varirati u duljini, od 4 inča do 9 inča i mogu imati širinu prstena izmedu 38 i 48.
PYRAMID: cigara zašiljene glave sa zatvorenim dnom. Takav tip dugačak je između 6 i 7 inča, sa širinom prstena od oko 40 pri glavi, što se širi na 52 do 54 pri dnu.

Boje cigara

Vjerovali ili ne, cigare se medusobno razlikuju i bojom, što nije rezultat njihovoga umjetnog prebojavanja vec izgleda i vrste duhana od kojeg su načinjene. Razlikujemo: Double Claro ili Candela, Claro, Colorado Claro ili Natural, Colorado, Colorado Maduro, Maduro te na koncu Oscuro.

Pribor za cigare

Rezači
Postoje mnogi prihvatljivi načini rezanja cigara, međutim rezač dvostrukog ruba (double - edged guillotine cutter) je vjerojatno najbolji način pripreme cigare za pušenje. Takav mehanizam jednakom silom pritisne obje strane cigare, čime osigurava najčišći mogući način rezanja, s vrlo malom štetom na cigari. On otvara cijelu glavu cigare omogućivši jednak i gladak tok dima. Rezač s jednom oštricom nespretnim rukovanjem može poremetiti oblik cigare i ponekad poderati njezin omotač. Škare također mogu poslužiti u situaciji kada rezači nisu pri ruci. Međutim, vrlo je teško napraviti čisti rez ako nisu oštre, savršeno uravnotežene ili prave veličine za vašu ruku. Još jedan popularni rezač je klin ili V - rezač. No, njega nikada neće koristiti istinski ili iskusan pušač.

Upaljači
Bez obzira koju vrstu upaljača koristite, postoje neka osnovna pravila u načinu pripaljivanja cigare. Prvo je da nikada ne dopustite plamenu upaljača da dotakne cigaru. Umjesto toga rotirajte cigaru malo iznad vrha plamena tako da upalite njezino cijelo dno. Puhnite kroz cigaru nakon što se pojavi žar da istjerate sve mirise koji su mogli doći od upaljača ili šibice. Oni, naime, mogu znatno umanjiti pušačev užitak u bazičnom okusu cigare. Zbog toga drvene šibice ostaju jedan od najboljih načina da se upali cigara, no pri paljenju uvijek pričekajte da malo odgori njihova fosforna glava. Mali štapići ili prutići cedra (tzv. treščice) predstavljaju idealan način pripaljivanja cigare. Kod njih ne postoji rizik da ćete aromu cigare izmijeniti. Plinski upaljači prihvatljivi su zato što gore izjednačenim plamenom. Oni su često otporni na vjetar i nisu samo prenosivi, već mogu biti lijep komad nakita. Ipak, daleko su od idealnog. Upaljač na tekuće gorivo treba biti korišten vrlo oprezno; ako povučete dim kroz cigaru, može bitno utjecati na okus. Ali, propisno korištena, ova vrsta upaljača iznimno je funkcionalna.

Što god od navedenog izabrali kao sredstvo pripaljivanja vaše cigare, jedno morate zapamititi: nikada ne palite cigaru plamenom svijeće! Voštani dijelovi u plamenu upropastit će okus cigare, a tijekom pušenja cigara ce gorjeti neravnomjerno i nemirnije.

Vino i cigare

Žestoka pića i vina čine idealan brak s vrhunskom, rukom motanom cigarom. Vaš izbor pića ovisi o osobnom ukusu te može varirati prema prilici. Odabir pića ovisi i o vrsti cigare koju pušite, pa ponekad i nije jednostavo odlučiti se. Ovdje koristim priliku upozoriti vas na neke od uobičajenih pića koja će svaki pravi uživatelj u dimu odabrati kao svojevrstan tekući prilog svojim cigarama. Najpopularnije tradicionalno piće s finim cigarama je Cognac ili Brandy, no i koktel Bourbon/ Scotch/Rum otkrit će pravog pušača. Porto je tradicionalni partner izvrsnoj cigari. Njegova slatkoća i alkoholna moć savršeno pristaju uz jak dim. Čak su i mlade berbe Porta prikladne, jer njihov jaki tanin dobro pristoji uz mirisnu cigaru. Od vina najčešći izbor su Cabernet Sauvignon, Syrah, Grenache i Mourverde.

Ukoliko ste čitajući ove retke najednom ustanovili stanovitu privrženost cigarama, pa ih namjeravate što prije nabaviti za upražnjavanje novog relaksirajućeg rituala, evo na koncu još jedne male napomene koja bi vam mogla ugasiti početni zanos: cijena kutije kultnih Cohiba, omiljenih cigara Fidela Castra, u Sjedinjenim Američkim Državama dostiže vrijednost od 1.600 dolara.