TDR

Od rujna prošle godine predstavnici TDR-a u više su navrata izvijestili Radničko vijeće i Sindikat zaposlenika u zagrebačkom i rovinjskom pogonu o nužnosti i gospodarskoj opravdanosti odluke o izgradnji nove tvornice u Kanfanaru. U okviru tih sastanaka, mnogobrojnih medijskih nastupa te u uručenoj odgovarajućoj dokumentaciji, zaposlenicima je istaknuto da su općenito nepovoljni i ograničavajući uvjeti poslovanja u duhanskoj industriji, te snažni pritisci multinacionalnih konkurenata, kako na globalnom tako i na europskom i regionalnom planu, važni razlozi zbog kojih je donesena odluka o najvećoj greenfield investiciji u Hrvatskoj, vrijednoj gotovo milijardu kuna. Odluka je to značajniji zna li se da je u našem okruženju (Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Češkoj, Francuskoj, Belgiji…) u posljednjih nekoliko godina zatvoreno dvadesetak tvornica cigareta.

U sklopu preseljenja TDR je svim zaposlenicima zagrebačkog i rovinjskog pogona ponudio novu organizaciju i programe rada koja im jamče zaposlenost u novoj tvornici sukladno očekivanim i planiranim tržišnim prilikama. Također smo, odmah na početku procesa, predvidjeli mogućnost da zbog osobnih razloga neki od zaposlenika neće moći ili pak htjeti prihvatiti zaposlenje na novoj lokaciji u Kanfanaru. Stoga smo predložili takav dogovor zaposlenicima o uvjetima raskida ugovora o radu koji znatno nadilazi obveze odredbi Zakona o radu i važećega kolektivnog ugovora.

Smatrali smo da je tijekom višekratnih pregovora postignut visok stupanj suglasnosti oko svih uvjeta, pa je Nadzorni odbor TDR-a odobrio okvire okončanja pregovora s brojnim pogodnostima za radnike zagrebačkog pogona koji ne žele raditi u novoj tvornici. Tako je, primjerice, odlučeno da radnicima budu isplaćene otpremnine koje se individualno obračunavaju po modelu koji su pregovarači radnika sami predložili. Prema tom modelu TDR je osigurao 41,40 prosječnih TDR-ovih plaća, ili 50,3 bruto plaće isplaćene u Hrvatskoj, što je više no trostruko veći iznos u odnosu na prava zajamčena važećim kolektivnim ugovorom ili za pet puta više od onoga što predviđa Zakon. U okviru toga svakom bi se radniku obračunao i isplatio dodatak u visini od dvije godine plaćenoga mirovinskog osiguranja. Dala bi se i prednost u zapošljavanju u bilo kojoj novoj djelatnosti na lokaciji zagrebačkog pogona.

Budući da je s predstavnicima radnika usuglašen postupak implementacije organizacije na temelju savjetovanja s Radničkim vijećem, koje se nije tome protivilo, nastavljen je proces preseljenja. U novonastaloj situaciju alternativa je TDR-u u potpunosti slijediti obveze koje su predviđene odgovarajućim zakonskim propisima i koje su u skladu s važećim kolektivnim ugovorom za slučaj preseljenja pogona i proizvodnje s jedne lokacije na drugu, jer nije moguće zaustaviti projekt nove tvornice. Svako bi, naime, produženje utvrđenih rokova otvaranja nove tvornice izazvalo goleme gospodarske štete.